Search

Instagram terapija: Pomoć ili opasnost i puko skupljanje lajkova?

Tekst: BURO.

Instagram je do sada već postao naša oaza za bjesomučni scroll do onoga na što želimo naići, bilo da je u pitanju uhođenje najbolje prijateljice trenutne djevojke našeg bivšeg, interijera o kojem maštamo, komada sočne torte koju nikad nećemo znati napraviti, ili kave s tako fino napravljenom pjenom da odmah poželimo uskočiti u nju. Navikli smo da u tom bazenu “svega”, lutamo tragajući za našim otokom inspiracije, motivacije, valorizacije, a u posljednje vrijeme empatije i podrške. I istina, Instagram je ponekad sjajan za pružanje virtualnih riječi ohrabrenja i digitalnih zagrljaja koji su nam u prethodne dvije godine posebno bili potrebni.

U listopadu prošle godine provedeno je veliko istraživanje koje se bavilo procjenom mentalnog zdravlja stanovništva širom svijeta i ono je pokazalo da je tijekom 2020. godine 56 milijuna ljudi više oboljelo od depresije, a 76 milijuna više od anksioznih poremećaja. Spomenuta studija je pokazala da su mladi najugroženija skupina, a to je potvrdilo i temeljno istraživanje KOMS-a u kojem se navodi da čak 24,9% mladih niti jednog trenutka nije osjetilo optimizam u pogledu budućnosti, dok se trećina osjećala potpuno beskorisno i skoro trećina se ni u jednom trenutku nije osjećala relaksirano. Čak 12,5% mladih izjavljuje da nije moglo racionalno razmišljati niti jednog trenutka tijekom izvanrednog stanja.

U ovim trenucima bespomoći, izolacije i totalne izgubljenosti, teško je prepoznati što se događa i obratiti se za pomoć. Ove brojke uznemiruju i kada malo promislimo, shvaćamo da nam je i traženje pomoći u neku ruku bilo ograničavajuće, kao i ostale svakodnevne aktivnosti. I sama Svjetska zdravstvena organizacija, saopćila je da je pandemija u 93 posto slučajeva u zemljama širom svijeta zaustavila rad službi zadužene za mentalno zdravlje, dok je potražnja za istim intenzivno rasla. Međutim, s obzirom na to da je kod nas psihoterapija nešto što postoji mahom u privatnoj praksi, hrpa nas se u nekom trenutku susrela sa situacijom da želi potražiti pomoć, ali nije našla slobodan termin kod svog ili preporučenog stručnjaka. Ili jednostavno nije bila u situaciji da si ga može priuštiti.

S druge strane, tijekom ove dvije godine zabilježen je procvat Instagram profila koji se bave baš psihoterapijom. Uz dopadljive vizuale, sa zanimljivim citatima koje često sačuvamo ili podijelimo, njihovi pratioci su brzo rasli i postoji veliki broj njih s pozamašnom vojskom odanih sljedbenika, a da se zapravo i ne zna tko stoji iza njih i kreira sadržaj. Ono što je dobro kod ovakve prakse jest da nam pomaže da premostimo jaz od terapije i traženja pomoći i približi nam kako to može izgledati i koliko može biti produktivno. Određene stavove ili savjete prokomentira dosta ljudi s vlastitim iskustvima, s kojima se možete poistovjetiti, što svemu daje osjećaj neke grupne terapije, intimnosti i pripadanja. Također, pojedine infografike i statistike na koje naiđemo mogu nam dati podršku i stvoriti osjećaj da “nismo jedini koji prolaze kroz određene nemoći i slabosti”. Instant tapšanje po ramenu, ali je li to dovoljno?

S obzirom na to da je kod nas ovo polje dosta neregulirano i u offline svijetu, gdje svatko tko se predstavlja kao psihoterapeut može biti psihoterapeut, zamislite koliki je kaos u online eteru koji nije uopće iskontroliran. Tako niti ne čudi što se i na domaćim profilima u posljednje vrijeme viđaju izjave koje se kose s poznavanjem bilo kakve prave terapijske prakse, gdje se ismijeva seksualno nasilje, politička korektnost ili sama osoba krivi za anksiozne poremećaje i u nju upire prstom kao u neprijatelja. Ovakvi stavovi su opasni i sigurno još mnogo njih tumara internetom bez ikakvog nadzora, te je sva odgovornost na nama. Odgovornost prema sebi prije svega i svom mentalnom zdravlju.

Postoji neznatan broj profila koji nas mogu ohrabriti u trenutku i pružiti dobru informaciju, ali treba imati na umu da nije dovoljno da sadržaj bude lijepo izdizajniran, ima više od sto lajkova i bude simpatičan na prvu loptu. Nije dovoljna ni jedan infografika da nam pomogne na duže staze. No prije svega, potrebno je istražiti obrazovanje i kvalifikacije koje osoba iza profila posjeduje ili prvo otići kod liječnika ili provjerenog psihoterapeuta koji zna tko su certificirani psihoterapeuti i koji će nas uputiti dalje.

Kako se navodi u jednom članku New York Timesa, “Instagram terapeuti su novi Instagram pjesnici koji umjesto besplatnih stihova u fontu slova pisaće mašine, objavljuju jezgrovite izjave o prihvaćanju nesavršenosti, brige o sebi, mentalnom razvoju, majčinstvu, traumi”. I zaista jest tako, ova vrsta postova postala je određena vrsta trenda, što ne možemo okarakterizirati kao nužno lošu stvar, jer je dobro popularizirati otvoreno pričanje o mentalnom zdravlju koje je toliko dugo čamilo u pećini stigme i srama.

“Terapija nije nešto čega uzmete jednu dozu i idete dalje, tijekom života imat ćete krize i vraćat ćete se samoistraživanju koje ona omogućava. Terapija bi trebala biti nešto što vas vodi kroz životne situacije od početka do kraja”, rekla je klinička psihologinja Linda Blair i mi se slažemo, ali moramo imati u vidu financijski kontekst, kao i spomenuti kontekst nedostupnosti adekvatnog offline tretmana. Najbolje bi bilo pronaći osobu od povjerenja, čiji nam razgovori odgovaraju, ali u ovoj apokalipsi i majušne udobnosti mnogo znače, poput oplemenjujućih citata na Instagramu, i to je sasvim u redu.

Samo pronađite one kojima vjerujete i koje ćete pustiti u svoj um.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više